Idemo sad probati opet. Ovo je slovo S, onda ide O, potom B i na kraju A. Znači – soba – polagano slovka smeđokosa učiteljica pa baci pogled prema razredu i radoznalo podigne obrve. Oko nje muk.
Tiho i pomalo uplašeno, zuri u nju šest crnokosih glava. Nepomično sjede jedan učenik pored drugoga; u jednoj im ruci olovka, a s drugom podboče glavu pa povremeno skrenu pogled prema bilježnici što su je iščrčkali slovima i pokojom brojkom. Mali je to razred – sve skupa šest učenika, piše Globus.
Klupe su im odavna tijesne, stolice premale, a radoznale glave prošle više patnje i straha nego što ih mnogi dožive za cijeloga života.
“A kako se u tvojoj zemlji na perzijskom kaže soba?”, strogo upita učiteljica, ali brzo nabaci osmijeh kad se u nju zagledaju smeđe, znatiželjne oči.
Ipak, njen učenik ne govori perzijski.
Istina, stigao je iz Afganistana, ali kako pripada manjoj etničkoj skupini riječ “soba” ipak će morati prevesti na jezik paštu.
“Khúna”, tiho progovara, pa spusti pogled da nešto zapiše u teku.
Njegovoj učiteljici baš i nije lako: ona hrvatskom istovremeno podučava desetke različitih vjera i nacionalnosti, od kojih mnogi engleski tek natucaju, a za hrvatski su čuli tek prije mjesec dana kad su se zaputili prema Italiji, prešli poljanu pa zaustavili prvog ‘karabinjera’.
Brzo se ispostavilo da je Italija nešto južnije, a izgladnjeli i ustrašeni stranci stigli u najnoviju članicu Europske Unije.
Hrvatsku.
Eh, tu se baš nisu nadali završiti.
HŽ-ov hotel. No, kad su već stigli, kod prvog su policajca prijavili da traže azil i ubrzo završili u prihvatilištu za strance.
Hotelu Porin u zagrebačkom naselju Dugave gdje je danas smješteno 120 tražitelja azila.
Taj je objekt, donedavno u vlasništvu HŽ-ove tvrtke kćeri Željezničko ugostiteljstvo, 2011. pretvoren u prihvatilište za strance, i to u trenutku kad se Hrvatska susrela s dosad najvećim brojem zahtjeva za azil: njih 600 u Hrvatskoj je tražilo utočište pred nedaćama u vlastitoj zemlji, no tek se mali broj mogao nadati da će uistinu dobiti zaštitu.
Prema službenim podacima MUP-a, azil je u proteklih sedam godina dobilo 99 osoba, znači njih 14 godišnje koji su novi život odlučili započeti baš u našoj zemlji.
To posljednje zapravo i nije točno: u principu gotovo da nema stanara Dugava koji je ciljano odabrao doći u Hrvatsku niti će se u njoj dugo zadržati neovisno o tome hoće li mu zahtjev za azilom biti odobren.
“U prosjeku 80 posto podnositelja zahtjeva našu zemlju napusti prije okončanja postupka”, iskren je Krešimir Perović, voditelj MUP-ova Odjela za strance.
Većina migranata za cilj ima starije članice Europske Unije – Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju ili Francusku, a već ni susjedna Austrija neće im biti zanimljiva za novi život.
Oni koji su i završili u Hrvatskoj, ovdje su većinom stigli na prevaru, piše Globus.
...